Tri medvjeda i gitara

Nakladnik: Školska knjiga

Uvez: meki

Broj stranica: 16

Dob: 4+

Cijena: 6,77 € (51,01 kn)

____________________________________

“Listajući” po web shopovima naišla sam na ovu knjigicu koja je momentalno probudila nostalgiju u meni.

Da budem iskrena, skroz sam bila zaboravila radnju ove pripovijetke, ali znam da mi je u određenom momentu života bila najdraža knjiga. I znam da mi je bila lektira. ♥️

Slično kao i s Ježevom kućicom probudi mi neku nježnost i nostalgiju već sam pogled na korice.

U ovom slučaju meki uvez, format kako bih ja rekla landscape i predivne, prediivnee ilustracije.

Rijetko kada tako krenem, ali sada ću krenuti s ilustratorom. Mladen Veža je bio hrvatski slikar, grafičar i ilustrator. Crtati počeo u četvrtoj godini, u jedanaestoj godini izrezao iz maslinove žile svoju prvu skulpturu, upisao i završio studij na Umjetničkoj akademiji (današnja Akademija likovnih umjetnosti) u Zagrebu na kojoj je kasnije do mirovine 1981. i radio kao profesor , živio i stvarao i u Parizu (poznat po Pariškom ciklusu ili Ciklus pariških motiva). Plodonosan u svom radu na svim umjetničkim poljima.

Za predivne, poznate ilustracije ove knjigice dobio je i nagradu “Grigor Vitez” i ” Ivana Brlić-Mažuranić” za 1990. godinu. ♥️

Autor knjigice je Ljudevit (Ludwig) Bauer. Ljudevit je inače i prevoditelj i urednik. I još puno zanimanja. Ali da sažmemo – prvenstveno književnik. Od dječjih djela izdvajam definitivno Tri medvjeda i 🎸 i zanimljivo je da su neka njegova djela osim u Hrvatskoj obavezna lektira i u Slovačkoj.

____________________________________

O pripovijetki…

U bukovoj šumi živio je stari medvjed Bruno sa svoja tri sina. Godine su ga počele dostizati, ali srećom, sva tri sina medvjeda bila su mu veliki oslonac i pomoć.

Najstariji sin Bukalo bio je odličan ribolovac. Srednji sin Mrgud bio je odličan za aktivnosti prikupljanja meda. Najmlađi sin nije bio baš vješt u tim aktivnostima, bio je osjećajan, uživao je osluškivati prirodu. Znao bi otići u prirodu, slušati kako voda šumi, cvrčci cvrče, pčele zuje, gledati kako oblaci nebom plove, a onda bi to prepričavao braći i ocu. Voljeli su ga slušati, smatrali su ga dobrim i pametnim. Svi su oni činili jednu složnu obitelj.

Jedan dan Bukalu se dogodila nesreća, u brzaku je krivo procijenio, mislio je da vidi ribu, a to je zapravo bio kamen i jako se ozlijedio. Više nije bilo ribe. Nesreća se desila i Mrgudu, njega su izbole pčele i nije bio u mogućnosti više donositi med.

Trebalo je čekati da Bukalu narastu pandže, a Mrgudu ozdravi nos…

Nadalje, jednog dana su pronašli u šumi gitaru i donijeli su je kući. Pokušali su je svirati i Bukalo i Mrgud, ali iz nje su izlazili samo ružni tonovi. Otac medvjed im je objasnio kako je bitno da se svira sa srcem.

Kako je na koncu gitara 🎸 počela proizvoditi lijepe tonove i stvarati predivne melodije pročitat ćete u knjigici, kao i kako su medvjedi riješili pitanje nestašice ribe i meda…❓🐟🍯

____________________________________

Lijepa priča koja je još uvijek i lektira, ako se ne varam u prvom ili drugom razredu osnovne škole.

Prenosi dvije pouke o kojima možemo razvijati dalje temu s djecom, ovisno o dobi djece kojoj čitamo.

Prva je brižnost prema bližnjemu, konkretno djeci i roditeljima. Otac medvjed je sada u godinama kada treba pomoć i djeca su tu da mu pomognu. Kad si malen roditelji su tu za tebe, a kad si stariji djeca su tu za roditelje. Dobro se dobrim vraća. Tema se može širiti unadogled…

Druga je tema različitosti i ljepote u različitosti. Tri brata, tri različita karaktera i zanimanja, svaki uspješan i bez obzira na sve razlike uzajamno se poštivaju i vole.

Ako konkretno ne doprinosiš materijalno ili opipljivo, ne znači da si nebitan. Lijepo je to djeci dočarati, a i poneke starije podsjetiti na to čini mi se. 🤦😂

Preporuka za ovaj evergreen svakako!

…………………………………………………………

Knjigicu možete naručiti na stranicama nakladnika ovdje.

____________________________________________________________________________________________________________

Slično kao i s Ježevom kućicom probudi mi neku nježnost i nostalgiju već sam pogled na korice.

KomentirajOtkaži odgovor