Dom usred šume
Nakladnik: Ibis grafika
Uvez: tvrdi
Broj stranica: 40
Dob: 5+
Cijena: 16,00 EUR (120,55 HRK)
____________________________________
Mjesecima je ova slikovnica stajala strpljivo na polici i čekala svoj red na čitanje.
Dobila sam je u naručenoj Kutiji knjiga Ibis grafike. Inače se u kutiji dobiju 3 slikovnice od kojih je jedan obvezno novitet i to je taj put upravo bila ova slikovnica.
Bila sam presretna što se našla u mojim rukama jer sam dobila (i čitala) preporuke za nju, zapravo skoro sam sigurna da je ona jedna od spominjanijih dječjih knjiga za ovu godinu.
Na stranu sve, kako sam je dobila, tako sam je i odložila. Čekala je svoj red za čitanje, kako sam već rekla.
Sasvim slučajno, nakon slikovnice Moja baka (nedavno sam pisala o njoj, ako nisi pročitaj više ovdje) odabrala sam baš nju kao sljedeću.
Nisam mogla bolje jer su se te dvije slikovnice divno nadovezale jedna na drugu, premda na prvi pogled nemaju ništa zajedničko. O tome više kasnije.
____________________________________
Očekivanja su prije prvog čitanja, a s obzirom na dobre kritike, bila velika. Ispunila su se, ma premašena su! Ovo je zbilja must have slikovnica i molim Vas da ju stavite na popis za nadolazeći Interliber ako već niste!
Dakle, nerijetko kad vidim naslov i korice slikovnice, stvorim neku ideju, sliku, predrasudu – nazovite to kako god, o čemu bi se moglo raditi u slikovnici, koje osjećaje bi mogla pobuditi i slično. Često i pogriješim, naravno.
Ne znam točno zašto, ali spoj korica i naslova kod ove slikovnice je kod mene prognozirao nekakvu slikovnicu u kojoj će obvezno biti nekakva zločesta baka, ma zapravo kao da sam zamišljala nekakvu priču/bajku s vješticama?!, uglavnom nešto što bi se moglo čitati, a da bude prigodno za Halloween. 🫡🔥
Opet sam pogriješila (srećom) jer sam dobila iskrenu, osjećajno premoćnu, realnu i tešku priču punu nade i lekcija za ubuduće! ❤️
I nema vještica! 😂
Nema ni bake (premda je ona autorici bila na pameti čitavo vrijeme pisanja)! Zapravo autoričina baka je glavna inspiracija za slikovnicu i lik iz čije perspektive slikovnicu promatramo.
____________________________________
O radnji…
U slikovnici pratimo isječak života jedne obitelji. Isječak iz jednog teškog životnog razdoblja.
“Tate sada više nema, a mi moramo pronaći novi dom.”– izustila je šestogodišnja djevojčica Marvel.
Iz njene perspektive i pratimo priču.
Ona, njenih sedmero braće i sestara i mama nose ono što mogu u rukama i traže novu kuću. Takoreći, nemaju ništa osim jedni druge.
Najmlađa sestra ima 3 mjeseca, najstariji brat 14 godina.
Šetajući šumom pronalaze malenu kolibicu i zaključe kako bi to mogao biti dobar novi dom za njih.
Ali malenoj Marvel to ne izgleda kao dom (a pitanje koliko i drugima, ali dali imaju izbora uopće)…
U slikovnici pratimo njihov život sljedećih otprilike godinu dana. Priča je prepričana kroz godišnja doba i opisuje kako izgleda njihov novi život i svakodnevnica.
Pomalo se privikavaju na novu situaciju, a ključno je zajedništvo…na koncu za godinu dana možemo shvatiti koliko su napredovali i zaključiti i mi kao čitatelji, ali i malena Marvel kako je situacija bolja nego prije svakako….zapravo ovo sada jeste njen dom.❤️
___________________________________
Kakav zaključak dati nakon čitanja ovog malenog remek djela? Ne znam ni sama. Kao prvo, jako je teško dočarati težinu i ujedno i ljepotu ovog djela.
Prvo što sam primijetila, na prvoj stranici jeste da je autorica ovu slikovnicu posvetila svojoj baki, njenoj braći i sestrama i njihovoj majci (svojoj prabaki).
To mi je odmah upalo u oči, zanimalo me što je to nju navelo da posveti knjigu upravo njima.
Na kraju knjige autorica je otkrila kako su upravo oni inspiracija za likove ove slikovnice. Točnije, ova slikovnica je više-manje preslika isječka njihovog života za vrijeme Velike depresije. Oni su likovi iz slikovnice (čak je zadržala i ista imena). Napisala je tu priču jer nije željela da takva priča bude zaboravljena.
____________________________________
Jako veliki omaž njima i budilica za sve nas.
Jer nije li nevjerojatno da se tako nešto desilo i dešavalo mnogo puta prije manje od 100 godina? Neki od tih ljudi su još živi..ljudi s tolikim životnim iskustvom i takvim pričama.
Tu dolazimo do one moje konstatacije da mi je ova knjiga super “legla” nakon čitanja Moje bake, ali može biti da je to malo više i subjektivno (ali daleko od toga da zaključak nije objektivan).
I jedna i druga knjiga zagovaraju, odnosno navode te na isti zaključak.
Upoznaj svoje pretke! Ako su živi, razgovaraj s njima, poslušaj njihove savjete (ne moraš ih nužno slijediti), ali pokušaj shvatiti njihove postupke i poslušaj razloge nekih odluka. Slušaj o njihovom životu i problemima. Možda će ti se tada tvoji učiniti malenima i puno lakše premostivima.
Poslušaj i što ih veseli ili što ih je nekoć veselilo. Poslušaj kako su se oni zabavljali, koliko je njima bilo potrebno za osmijeh.
Mogu to biti i druge starije osobe, susjedi…njima će to možda značiti i više nego tebi u ovom trenutku. Sutra možda nećeš moći, a sutra će ti možda savjet trebati.
Možda je ovo najveća pouka od svih, ali ne možemo ne primijetiti i mnogo drugih popratnih…
Kako nastaviti živjeti nakon velikog gubitka kao što je smrt bliske osobe? Možemo mi davati sto savjeta, ali ova slikovnica je opisala jednu stvarnu životnu situaciju i dobar primjer da je dobar put zajedništvo i rad. I opet ćeš se smijati i biti sretan, što i zaslužuješ!❤️
____________________________________
O ovoj slikovnici bih mogla pisati do ujutro, što znači da je zbilja pobudila svašta u meni. Vrijedi je pročitati, vrijedi je imati! Ilustracije su također predivne, realistične, kao da možeš osjetiti te osobe kroz slike.
Fora mi je da i to što je izdavač pokrenuo mini kampanju u kojoj ti možeš napisati i poslati svoju priču ( klikni ovdje). Ideja autorice je da se ovakve priče ne smiju zaboravljati, pa evo i vama prilike da podijelite nešto zanimljivo.
Mene je ova priča zbilja taknula u srce. Svatko ima zanimljive crtice u životu. Ali mene je, kao i autoricu uvijek intrigirao život moje prabake. Izuzetno teško, siromašno djetinjstvo gdje se za vrijeme 2. svjetskog rata moralo evakuirati na duže vrijeme u Egipat za preživjeti. Po povratku doznaješ da su ti uratu izgubljena dva brata, jos dva brata zbog bolesti, tata umro u mladosti, nije ni čudno da prabaka teško govori o tome, a život njene majke…a bolje ni ne razmišljati, podsjeća na ovu slikovnicu.
Ali ponosna sam na nju! I takve se priče ne smiju zaboraviti, zapravo jednom kad ih čuješ i ne možeš!
Hvala Eliza Wheeler na predivnoj priči i lekcijama koje neću zaboraviti! 🤗
…………..……………………………………………
Slikovnicu možete naručiti na stranicama Pričozemske ovdje.
____________________________________
____________________________________
____________________________________
Upoznaj svoje pretke! Ako su živi, razgovaraj s njima, poslušaj njihove savjete (ne moraš ih nužno slijediti), ali pokušaj shvatiti njihove postupke i poslušaj razloge nekih odluka. Slušaj o njihovom životu i problemima. Možda će ti se tada tvoji učiniti malenima i puno lakše premostivima.
